Search

"Pogodi koliko te volim" kaže maleni zec boje meda svom tati. I tako počinje ova divna priča gdje maleni zec boje meda pokazuje tatici koliko ga voli: koliko može raširiti ruke i koliko visoko može skočiti. Ali veliki zec boje meda, koji može raširiti ruke dalje i skočiti visočije, malog uvijek voli više. Onda mali zec boje meda kaže da voli tatu sve do mjeseca. Da li će Tata Zeko uspjeti da ga nadmaši?

***SPOILERI ISPOD***


Maleni zeko boje meda se sprema da ide na spavanje. Kao i sva mala djeca, pomisli da je to savršena prilika za razgovorm sa svojim tatom. Tako počinje sa ispitivanjem. "Pogodi koliko te volim" kaže mali zeko svom tati, a tata kaže da to ne može da pogodi. Pa mali zeko, da se dokaže u ljubavi i možda i veličini, raširi ručice koliko može i kaže "ovoliko". A tata zeko raširi svoje ruke, koje su znatno veće, i kaže malom da i on njega voli "ovoliko".


Maleni zec boje meda,

koji se upravo spremao na spavanje,

se čvrsto držao za dugačke uši velikoga zeca boje meda.


Maleni zeko vidi da je tata veći, i da to znači da ga voli više. Ali ne odustaje tako lako. Podigne svoje malene ručice i dosegne koliko god visoko može doseći i kaže da voli tatu koliko može da dosegne. A tata, pošto je još uvijek veći, podigne svoje ruke i kaže da malog voli koliko on može doseći. Mali zeko još ne odustaje, nego se okrene naglavačke i kaže da voli tatu do stražnjih šapica. Ali veliki zec je i dalje veći pa digne malog iznad svoje glave i kaže da i on njega voli do njegovih stražnjih šapica.

Maleni zeko proba još da skoči koliko god visoko može da dokaže tati da ga voli više, ali tata skoči visočije. Maleni zeko shvati da je to bitka koju ne može pobjediti jer je tata veći pa okrene pažnju na dolinu i veselo izjavi da on voli tatu sve do kraja putića i čak do sela. A tata samo nadoveže da ga voli preko sela, čak i do brda. Iscrpljeni mali zeko zna da je to jako daleko i sumnja da ima išta dalje. Tada pogleda u nebo i pomisli da nema ništa dalje od neba pa kaže tati da ga voli čak do mjeseca. Kako to kaže, tako i zaspe. Tata smjesti malog zeku u udobnu postelju od lišća, poljubi ga i zagrli nježno, i za kraj mu šapne da ga voli do mjeseca i natrag.


Veoma je lako pročitati ovu knjigu i misliti da je riječ o nekoj vrsti natjecanja. Ali nije u tome stvar. Poanta ove priče je ljubav, odnosno roditeljska ljubav prema djeci. Svi znamo, bez obzira koliko nas naša djeca vole, naš je cilj kao roditelja naučiti ih da vole druge ljude. Stoga znamo da ćemo ih uvijek voljeti više. Da, čak do i mjeseca pa i nazad. Nije stvar da se natječu ko koga više voli, nego da jedno drugom pokažu da se vole. Također bih željela istaknuti da većina slikovnica napisana o ljubavi majke i dijeteta, a ova je sa tatom pa mi je to bilo pravo simpatično.

Kao i u svakoj knjizi, možemo uvijek iskoristi tekst kao priliku za razgovor sa klincima. Možete početi sa nekim fizičkim aktivnostima:

  • Koliko visoko možeš doseći? Koliko daleko možeš skočiti? Itd.

  • Tata Zeko pokazuje malom zeki koliko ga voli na različite načine (navedite nekoliko). Kako tebi tata/mama pokazuju da te vole?

  • Kako ti pokazuješ tati/mami da ih voliš?

Djeca će možda navesti fizičke atribute ljubavi kao ljubljenje i grljenje ili neke druge kao hrana, odjeća, itd.. Obje opcije su sasvim u redu, samo je važno da djeca probaju sama da smisle odgovor. Sasvim je u redu da im date koju ideju tu i tamo, ali pokušajte da im pustite da se prvo sami dosjete.



Ova slatka mala priča je savršena za laku noć pa sam je obradila u tihom stilu, šaputnim glasom i nježnom muzikom. Zar ima ljepša poruka za djecu pred spavanje - volim te do mjeseca i natrag. Uživajte!

Za još dječjih knjiga, bajki, i slikovnica, pratite Knjige Za Klince:


YouTube https://www.youtube.com/knjigezaklince


Facebook https://www.facebook.com/knjigezaklince


Instagram https://www.instagram.com/knjigezaklince/



40 views

Kada mala pužica sretne kita grbavca, ispuni joj se želja da putuje u daleke krajeve svijeta. To je ostvarenje sna za pužicu koja nikada prije nije napustila svoj dom. Ali kad kit dopliva preblizu obali, hoće li pužica moći spasiti svog novog prijatelja?

***SPOILERI ISPOD***


Nastavljamo avanture Julie Donaldson i Axel Schefflera sa pričom o jednoj maloj Pužici i njenom prijatelju, kitu. Ta mala Pužica je jako željela da putuje. Svaki dan je gledala brod pored mola i uzdisala. Uvijek je govorila da bi rado plovila širokim svijetom i morem. Drugi puževi su joj uvijek govorili da se smiri, da se odustane, ali ona se nije dala smesti.


Tu hrid je jedna crna kao gar

i pužica koja za skitnju ima dar.

pužica morska po hridi toj kola

u more gleda i brod kraj mola


Umjesto da odustane od svojih snova, naša Pužica odluči da izda oglas i svojim srebrnim tragom napiše "traži se prijevoz za put oko svijeta." I ne prođe dugo prije nego što jedan kit grbavac vidi njenu poruku na hridi i pozove je da proputuje svijet sa njime.

Krenu tako na put i obiđu more zajedno. Zavire u svaki morski ćošak. Posjete ledene sante na sjeveru, putuju do nekih vulkanskih obala, do tamnih dubina punih raznih riba, tropskih plaža, i olujnih pučina. Pužica je sve to gledala i svemu se divila. Kako su obilazili taj veliki svijet, ona je shvatila koliko je zapravo mala.

Tako su i stigli do zaljeva nekog gdje je bilo puno brodova i glisera koji su svojim glasnim motorima i trkama zbunili jadnog kita. On se toliko zbunio da je u očajnom pokušaju da se pomakne od njih, nasukao na pjesčanoj plaži zaljeva. Pužica nije znala šta će i tad se osjećala još manja. Ali nije dugo očajavala jer je brzo shvatila da ima dar. Onda je dobila jednu ideju.

Otpuzala je što je brže mogla u obližnju školu. Tu je, na veliko iznenađenje učiteljice i učenika, iskoristila svoj srebrni trag i napisala "spasite kita" na tabli. Sva djeca, i učiteljica čak, su potrčala i usput pozvali i vatrogasce i mnoge druge seljane da im pomognu. Svi su udružili snage i počeli da kopaju jame oko kita, da ga prskaju i hlade. I tako sve dok nije plima stigla nazad u zaljev i kit je mogao da odpliva. Kada su se kit i Pužica vratili nazad do mola, svi drugi puževi su bili jako sretni da ih vide. Pužica im je ispričala priče o svojim avanturama a kit je na kraju ispružio svoj veliki rep i primio mnogo novih saputnika, puževa željnih pustolovina.

Ovo je moja druga omiljena knjiga od ovog slavnog tima. Sviđa mi se toliko mnogo stvari u ovoj slikovnicu pa ću probati da budem sažeta ali ne mogu ništa da obećam! Kao i uvijek, ilustracije su apsolutno čarobne. Ja mislim da sve njihove (Donaldson i Scheffler) knjige djeci razvijaju čulo i ljubav prema životinjama i prema planeti na kojoj živimo. Ova to čini najviše od svih. Prođemo kroz toliko divnih mjesta, od jednostavnog mola i luke sa ogromnim bordovima do tropskog raja. Klincima sigurno ne bi bilo dosadno samo da slike gledaju u ovoj slikovnici.

Takođe mi se jako sviđa da su ovo dvoje tako neobičan par. Kit, ogorman, doslovno najveća životinja na svijetu, i mala Pužica, na prvi pogled beznačajna pored kita. Kit svjetski putnik, obiđe čitavu planetu u jednoj godini, a mala Pužica se ne mrda sa svog mjesta, kola se sa jedne strane kamena na drugi, gledajući isti pejsaž iz dana u dan. Ipak, nađu se, i sprijatelje se i oboje doprinosu nešto tom prijateljstvu. Kako divna poruka: prijateljstva dolaze u svim oblicima i veličinama. Zadnje što ću spomenuti (a zaista bi mogla još), da Pužica spasi kita. Da, ta mala beznačajna Pužica, malo zrno naspram ogromnog kita, njemu spasi život svojom domišljatosti i brzom akcijom. To djeci ilustrira da, iako se ponekad mogu osjećati malim i neučinkovitim, mogu učiniti neke fantastične stvari.

Ova knjiga je namijenjena za djecu između 4 i 8 godina, ali po mom mišljenju će se svidjeti svima. A nadam se da će se vama svidjeti moja verzija. Uživajte!

Za još dječjih knjiga, bajki, i slikovnica, pratite Knjige Za Klince:


YouTube https://www.youtube.com/knjigezaklince


Facebook https://www.facebook.com/knjigezaklince


Instagram https://www.instagram.com/knjigezaklince/



11 views

Prije nego što je Kamala Harris izabrana za potpredsjednicu Sjedinjenih Američkih Država, bila je djevojčica koja je voljela superheroje. A kad se osvrnula oko sebe, začudila se kad ih je pronašla posvuda! U njenoj porodici, među prijateljima, čak su i živjeli u njenoj ulici - bilo je superheroja gdje god bi pogledala. A ti superheroji pokazali su joj da sve što trebaš da bi bila superheroj je da budeš najbolja verzija sebe.


6 views