Kada mala pužica sretne kita grbavca, ispuni joj se želja da putuje u daleke krajeve svijeta. To je ostvarenje sna za pužicu koja nikada prije nije napustila svoj dom. Ali kad kit dopliva preblizu obali, hoće li pužica moći spasiti svog novog prijatelja?
***SPOILERI ISPOD***
Nastavljamo avanture Julie Donaldson i Axel Schefflera sa pričom o jednoj maloj Pužici i njenom prijatelju, kitu. Ta mala Pužica je jako željela da putuje. Svaki dan je gledala brod pored mola i uzdisala. Uvijek je govorila da bi rado plovila širokim svijetom i morem. Drugi puževi su joj uvijek govorili da se smiri, da se odustane, ali ona se nije dala smesti.
Tu hrid je jedna crna kao gar
i pužica koja za skitnju ima dar.
pužica morska po hridi toj kola
u more gleda i brod kraj mola
Umjesto da odustane od svojih snova, naša Pužica odluči da izda oglas i svojim srebrnim tragom napiše "traži se prijevoz za put oko svijeta." I ne prođe dugo prije nego što jedan kit grbavac vidi njenu poruku na hridi i pozove je da proputuje svijet sa njime.
Krenu tako na put i obiđu more zajedno. Zavire u svaki morski ćošak. Posjete ledene sante na sjeveru, putuju do nekih vulkanskih obala, do tamnih dubina punih raznih riba, tropskih plaža, i olujnih pučina. Pužica je sve to gledala i svemu se divila. Kako su obilazili taj veliki svijet, ona je shvatila koliko je zapravo mala.
Tako su i stigli do zaljeva nekog gdje je bilo puno brodova i glisera koji su svojim glasnim motorima i trkama zbunili jadnog kita. On se toliko zbunio da je u očajnom pokušaju da se pomakne od njih, nasukao na pjesčanoj plaži zaljeva. Pužica nije znala šta će i tad se osjećala još manja. Ali nije dugo očajavala jer je brzo shvatila da ima dar. Onda je dobila jednu ideju.
Otpuzala je što je brže mogla u obližnju školu. Tu je, na veliko iznenađenje učiteljice i učenika, iskoristila svoj srebrni trag i napisala "spasite kita" na tabli. Sva djeca, i učiteljica čak, su potrčala i usput pozvali i vatrogasce i mnoge druge seljane da im pomognu. Svi su udružili snage i počeli da kopaju jame oko kita, da ga prskaju i hlade. I tako sve dok nije plima stigla nazad u zaljev i kit je mogao da odpliva. Kada su se kit i Pužica vratili nazad do mola, svi drugi puževi su bili jako sretni da ih vide. Pužica im je ispričala priče o svojim avanturama a kit je na kraju ispružio svoj veliki rep i primio mnogo novih saputnika, puževa željnih pustolovina.
Ovo je moja druga omiljena knjiga od ovog slavnog tima. Sviđa mi se toliko mnogo stvari u ovoj slikovnicu pa ću probati da budem sažeta ali ne mogu ništa da obećam! Kao i uvijek, ilustracije su apsolutno čarobne. Ja mislim da sve njihove (Donaldson i Scheffler) knjige djeci razvijaju čulo i ljubav prema životinjama i prema planeti na kojoj živimo. Ova to čini najviše od svih. Prođemo kroz toliko divnih mjesta, od jednostavnog mola i luke sa ogromnim bordovima do tropskog raja. Klincima sigurno ne bi bilo dosadno samo da slike gledaju u ovoj slikovnici.
Takođe mi se jako sviđa da su ovo dvoje tako neobičan par. Kit, ogorman, doslovno najveća životinja na svijetu, i mala Pužica, na prvi pogled beznačajna pored kita. Kit svjetski putnik, obiđe čitavu planetu u jednoj godini, a mala Pužica se ne mrda sa svog mjesta, kola se sa jedne strane kamena na drugi, gledajući isti pejsaž iz dana u dan. Ipak, nađu se, i sprijatelje se i oboje doprinosu nešto tom prijateljstvu. Kako divna poruka: prijateljstva dolaze u svim oblicima i veličinama. Zadnje što ću spomenuti (a zaista bi mogla još), da Pužica spasi kita. Da, ta mala beznačajna Pužica, malo zrno naspram ogromnog kita, njemu spasi život svojom domišljatosti i brzom akcijom. To djeci ilustrira da, iako se ponekad mogu osjećati malim i neučinkovitim, mogu učiniti neke fantastične stvari.
Ova knjiga je namijenjena za djecu između 4 i 8 godina, ali po mom mišljenju će se svidjeti svima. A nadam se da će se vama svidjeti moja verzija. Uživajte!