Max je umoran i spreman za krevet, ali ne može da nađe Mjesec da mu poželi laku noć, pa kreće da ga pronađe. Ali, to nije tako lako kako se Max nadao... Nastavite da čitate da saznate šta se desi.
***SPOILERI ISPOD***
Max kreće na spavanje. Spremio se za krevet, popio je svoje mljeko, oprao zube i očistio iza ušiju ali kad krene da poželi „laku noć“ Mjesecu, njega nigdje nema. I tako započinje Maxovo putovanje da pronađe Mjesec.
Sad će Max reći laku noć ...
"Laku noć Ribice", reče Max.
"Laku noć, Kutijo", reče Max.
"Laku noć, Pauče", reče Max.
"Laku noć, Mjeseče", reče Max.
Ali mjeseca NIGDJE nema.
Max je najslađa i najljepša maca na koju sam ikad naišla! Prije spavanja, voli da poželi laku noć svima, uključujući Ribu, Kutiju, Pauka i Mjesec. Međutim, kad ode do prozora da nađe Mjesec, njega nema! Max ne može mirno da spava dok ne poželi Mjesecu laku noć!
Max prvo pita Noć da li je vidjela Mjesec. Ali noć ne odgovara. Krene dalje, pa nađe psa koji spava, ali mu ni on ne može da pomogne. Popne se uz visoko drvo ne bi li vidio Mjesec, ali Mjeseca i dalje nema i nema. Max onda nastavlja da se penje po krovovima i visokim zgradama sve do najvišeg brda. Tu poviče na Mjesec koliko ga grlo nosi, pa mu se vjetrić smili i propuše oblake koji su skrivali Mjesec.
Napokon, Max uspije poželiti laku noć i Mjesecu. Mjesec mu objasni da ne mora opet da ga traži. Samo treba da kaže laku noć i Mjesec će ga čuti ma gdje god da je. Zadovoljni Max krene da se vraća nazad prvo niz brdo, pa preko visokih zgrada, krovova, drveća, sve do psa i napokon stigne do svog kreveta.
Neočekivana lekcija koju sam izvukla iz ove priče je koliko je Maku važna njegova rutina. Nekada klince ne slušamo kada nam govore šta je njima važno. A evo male mače koja ide na kraj svijeta da uradi nešto što njemu treba da bi mogao da spava kako treba. Pa sam se pitala šta meni moji klinci govore pred spavanje, i kako ja mogu bolje da ih slušam u tim momentima kad smo svi umorni i spremni za odmor. To nisam očekivala da naučim od malog Maka, ali eto, ipak jesam.
Ovo je do sada jedna od najidealnijih priča za spavanje na koju sam naišla. Za početak, ilustracije su urađene savršeno raskošnim bojama. Umirujuće plave nijanse i topla crvena će smiriti čitatelje, pozivajući ih u priču s osjećajem ugode. Ovo mi je bukvalno bila jedna od najdražih slikovnica zbog same njene palete boja.
Ton je također važan pred spavanje. Priča je sporijeg tempa, a radnja se postepeno odvija. Max ide do brda pa se vraća istim putem, što je za djecu važno. Ono što im je poznato ih opušta i stvara mirnu i sigurnu atmosferu. Ja sam u video ugradila prikladnu tihu i umirujuću muziku koja je savršena za kraj dana. Sve to zajedno pomaže djeci da se opuste. Ipak, i u ovoj priči možemo naći puno tema za diskusiju.
Prije nego što zaspim, kažem laku noć: (Kome? Da klinci nastave rečenicu)
Zašto Max traži Mjesec? (Ne može da spava bez da mu kaže laku noć)
Bez čega ti ne možeš da spavaš? Naravno, ovdje nema tačnog odgovora, nego se čisto pita da djeca imaju priliku da razmišljaju o svojim noćnim rutinama.
Ko je Maxu pomogao da nađe Mjesec? Kako? To je bio vjetar nakon što je čuo Maxa kako očajno zove Mjesec. Puhao je i odpuhao oblake kako bi Max vidio Mjesec.
Kako se Max osjećao kada nije mogao da nađe Mjesec? Kako kada ga je pronašao? Bio je jako zabrinut i možda malo tužan kada nije mogao da ga pronađe. Kada ga je našao puno mu je bilo lakše pa je napokon bio spreman za spavanje.
Jako mi se sviđa da je Max odlučan i uporan. Nekako, zaista ne znam kako, smo uspjeli da odemo na avanturu sa Maxom koja je bila zanimljiva i uzbudljiva ali nas je uspavala. Lagan tempo i ponavljanje teksta čine ovu priču idealnom za čitanje prije spavanja. Ilustracije su jednostavne, dražesne, dovoljno šarene, nisu presvijetle, baš kako priča pred spavanje treba da bude. Uživajte!