Naši omiljeni dinosauri su se vratili - i ovaj put idu u školu. Čeka nas još zabavnih ludorija neposlušnih dinosaura, dok zajedno naučimo šta ne treba, i šta treba, da se radi kad smo u školi. Kao i u svojim prethodnim knjigama, Jane Yolen i Mark Teague opisuju dječju razuzdanu narav sa razigranim stihom i čudesno zabavnim slikama.
***SPOILERI ISPOD***
Ponovno pratimo male nestašne dinosaure, ovog puta idemo s njima u školu. Kao i uvijek, slikovnica započinje neprimjerenim ponašanjem, u ovoj priči u školskom okruženju. Prvo istražimo kako treba da se ponašamo na putu u školu. Kako uopšte idemo u školu? Pješke? Ili se guramo sa drugima u automobilu?
Kako dinosaur u školu ide?
Da li hoda?
Ili na krcati automobil sjede?
Ako idemo autobusom, da li kasnimo? Da li trčimo i galamimo na autobusu? Kad napokon stignemo u školu, da li trebamo da udaramo druge ili krademo njihove stvari? Kasnimo li na nastavu? I kad smo napokon u učionici, da li se ubacujemo i prekidamo kad je tuđi red da priča? Da li galamimo ili se vrpoljimo? Da li ometamo druge?
Kad je vrijeme za odmor, da li maltretiramo druge na igralištu? Naravno da ne! Dinosaur fino digne ruku kada ima pitanje i pomaže drugima sa različitim zadacima. Kad je na igralištu, igra se sa puno različite djece da se sprijatelji sa što više drugova i drugarica. Ako slučajno vidi da neko maltretira druge, on kaže fino da to nije u redu. Kad je vrijeme krenuti kući, on počisti svoj stol i lijepo izađe iz učionice. Dobar posao mali dinosauru!
Nisam mogla da odolim -- jednostavno volimo svi u mojoj kući dinosaure. Pošto je sada sezona početka školske godine, istraživala sam različite knjige na tu temu i naišla na ovu iz jednog od naših omiljenih serijala. Priznajem da mi nije draga kao i predhodne priče za laku noć ili za obrok. Ali dok sam je čitala svojim klincima, oni su pravo uživali zato što su dinosauri smiješni i rade stvari koje su tako očito neprihvatljive da sam je morala podijeliti i sa vašim klincima. Većina djece neće ništa novo naučiti za početak škole, ali mislim da je ipak važno da sam je obradila radi humora.
Ipak mislim da je važno uvijek razgovarati sa klincima, ovaj put koristeći baš taj humor, da promisle šta je prihvatljivo, a šta nije, dok su u školi. Možete početi sa:
Šta su radili dinosauri u slikovnici? Kako bi ti to radio/radila drugačije?
Je li u slikovnici bilo dinosaura koji su se ponašali poput tebe u školi? Koji?
Kako se ti ponašaš u školi? Da li radiš neke stvari kao i dinosauri? Zašto?
Po čemu je škola u filmu bila slična tvojoj školi? Kako je bila drugačija?
Šta još ne treba da se radi u školi?
Šta još treba da se radi u školi?
Ovo ne bi trebalo da bude ozbiljno, i vjerovatno će se klinci smijati (pogotovo kad vide kakve "zvukove" dinosauri prave). To je u redu, naravno. Budući da je ovo dodatna priča, pored dvije koje sam ranije obrađivala, malo su "ozbiljnije" to jeste nude priliku za dublje razgovore, ovu koristite za opuštanje djece prije početka škole.
Sviđaju mi se ilustracije dinosaura. Žive boje čine svakog dinosaura jedinstvenim i zanimljivijim. Dinosauri su vrlo aktivni na slikama i zasigurno će udovoljiti nemirnim predškolcima. Njihova velika veličina, u odnosu na manju djecu i elemente učionice, omogućava zadržavanje fokusa na dinosaurusima i dodaje humor. Dodatni bonus je da svaka stranica ima ime dinosaura pa klinci mogu i to da nauče. Uživajte!