Kad se dogodi nešto strašno, Taylor ne zna šta da radi i kome da se obrati. Sve su životinje sigurne da imaju odgovor na njegovu tugu. Kokoš želi da razgovaraju o tome, ali Taylor ne želi da razgovara. Medvjed misli da bi se Taylor trebao naljutiti, ali ni to nije sasvim tačno. Jedna po jedna životinje pokušavaju reći Taylor kako da doživi svoj gubitak, ali jedna po jedna ne uspijevaju. Tada stiže zec. Zec ga samo sluša. Sve to zec sluša, a to je upravo ono što Taylor treba.
***SPOILERI ISPOD***
Na trenutak je to bila veličanstvena stvar, Taylorova gradnja. Taylor je naporno radio, gradeći kockice u pravoj konfiguraciji. Ko ne bi bio ponosan na to remek-djelo? I ko je mogao predvidjeti jato crnih ptica koje su jurišale s neba i srušile ga? Iznenada Taylorov sav trud je uništen, pa i on s njim. Jedna po jedna životinje primjećuju njegovu tugu i pokušavaju da pomognu. Kokoš preporučuje razgovor o tome. Medvjed kaže da vrišti od bijesa. Hijena kaže da se na to nasmije. Svako od njih daje savjet i zna baš šta treba da radi. Ipak, Taylor ostaje nijem i jedan po jedan oni ga ostavljaju opet samog i tužnog.
Ali Taylor nije želio da razgovara.
Pa je Kokoš otišla.
Samo zec, tih i brižan, ostaje s Taylorom i sjedi mirno pored njega. A kad Taylor napokon progovori, zec sluša. Kad Taylor počne da vrišti i da se smije i i da se sjeća i prođe kroz svaki korak procesiranja emocija zec i dalje sluša. Tek tada, nakon sto je mogao da osjeti sve što je morao, Taylor razmišlja o ponovnoj izgradnji.
Klincima je teško naučiti istinski slušati. Teško je naučiti kako pomoći prijatelju. Teško je naučiti se oporaviti od bilo kakve traume. Doerrfeld u ovoj knjizi nježno uči čitatelje kako da nauče ove komplikovane životne potrebe putem različitih odgovora koje svaka od životinja ima na Taylorovo iskustvo.
Svima nam je nekad pružen od ovih opcija kao odgovor na tugu ili traumu. To je divno od naših voljenih i prijatelja, i to je dobronamjerno. Niko od nas ne voli niti želi da gleda nekoga kako pati. U žudnji da “ozdrave” i budu opet sretni, kažemo stvari kao "zaboravi na to," ili "hajde ja ću ti," ili tako slično. Istve stvari koje su Tayloru predlagale sve životinje koje su došle da ga posjete. Svi su htjeli da mu pomognu. Ja sam kengur inače, sve bi odma pobacala da to što prije zaboravim i krenem dalje pa je to inače moj savjet. Ali nekada nam jednostavno treba vremena da procesujemo svoj gubitak onako kako mi to želimo. I to je u redu. To je najveća pouka ove priče. Za sve nas, a naročito za djecu, je važno prođemo kroz faze tuge onako kako nama odgovara.
Prije čitanja knjige naglas, pitajte klince na koji način pokušavaju pomoći drugima kada se dogodi nešto uznemirujuće. Zatim ih nakon čitanja knjige pitajte imaju li nove ideje za načine na koji mogu pomoći drugima. Možete postaviti i sljedeća pitanja:
Koje su neke stvari zbog kojih se ti osjećaš tužno?
Kad si tužna/an, šta radiš da se osjećaš bolje?
Šta je sa ostalim članovima tvoje porodice? Zbog čega se osjećaju tužno? Šta im pomaže da se osjećaju bolje?
Koje od životinja su najviše kao ti? Kako se ponašaš kad je neko tužan? Kao koja životinja?
Umjesto da eksplicitno podučavamo kako je Zec slušao, pokušajmo modelirati to ponašanje time što ćemo jednostavno slušati svoje klince, bez prekidanja, predlaganja, ili dodavanja. Naš je cilj osposobiti našu djecu za samostalno razmišljanje, tako da kada se suoče sa situacijama kada je slušanje možda neophodno, mogu to raditi i sami, bez razmišljanja.
Jednu ideju koju sam nedavno uvela u naš noćni ritual je da pitam pitanja kao "kako sam danas pomogao drugima?" i time završimo dan. Ili možda u jutro da pitamo, "kako danas mogu da pomognem drugima?" za početak dana. Možda biste to željeli ohrabriti svaki dan da klinci imaju priliku verbalno podijeliti jedni s drugima načine na koji su pomagali drugima, kao način za izgradnju zajednice.
Jednostavno savršena priča o gubitku, tuzi i empatiji. Djeca mogu razumjeti pad kockica i uništenje prekrasnog velikog dvorca kao doslovni događaj, ili metaforički. Reakcije raznih životinja savršene su tačke za raspravljanje kako reagirati (ili ne reagirati!) na one koji prolaze kroz gubitak. Priča je jednostavna, i mi smo je dva puta za redom pročitali (po narudžbi petogodišnjaka) i opet sutra dan. Nadam se da će se i vama svidjeti. Uživajte!
Comments